Intervju, Sonja Akšamija predsjednica SPU BiH: Čuda nema i teško će ga biti

Čuda nema i teško će ga biti

Šta se može uraditi na poboljšanju statusa penzionera i zašto nema njihove reakcije za Oslobođenje govori predsjednica Stranke penzionera BiH

04.07.2016 

Piše: Edin BARIMAC

 

Na pragu smo lokalnih izbora. Hoće li Stranka penzionera/umirovljenika BiH imati svoje kandidate za opštinskog načelnika i u koliko opština?

- Na ovim lokalnim izborima Stranka penzionera/umirovljenika BiH neće imati svoje kandidate za opštinske načelnike, jer još nismo dovoljno materijalno ojačali da na svojim plećima uspješno iznesemo kampanju za izbor načelnika. Naravno, mi ćemo podržati one kandidate za načelnike i gradonačelnike koji su spremni unaprijediti položaj penzionera. No, s druge strane, mi ćemo u 30 općina gdje participiramo na izborima ravnopravno učestvovati u utrci za dobivanje mandata općinskih vijećnika.

Kakav rezultat očekujete?

- Bez lažne skromnosti, mi očekujemo jako dobar rezultat, ne zato što smo kao politička stranka jaki, moćni i nadobudni, što vladamo medijima ili pak imamo ogromne pare za predizbornu kampanju, nego zato što mislimo da je situacija u društvu potpuno sazrela za suštinske promjene i da su birači postali sigurni da promjena neće biti ukoliko ih ne pokrene neka nova, nekompromitovana politička snaga.

Moralni dug

Mi već četvrt vijeka očekujemo da se desi neko čudo koje će ovu našu napaćenu zemlju izvesti na pravi put, ali jok – što bi rek’o naš čovjek, čuda nema i teško da će ga i biti. Uzaludno smo se nadali da će međunarodna zajednica “srediti” stvari, a kad nešto bolje razmislim, i što bi kad im je ovdje dobro, ništa ne rade, preplaćeni su, a i država nije njihova. Uzalud smo polagali nadu u našu mladost koja onako razočarana, ponižena, obezglavljena samo traži prvu priliku da pobjegne iz zemlje koja joj je maćeha, a ne majka. Oni će, nažalost, svoje prve i uspješne bitke vojevati za neke tuđe države. E pa, pitate se vi, ko će onda pokrenuti stvari sa mrtve tačke? Neko mora! To mogu samo penzioneri! Naime, to je naš moralni dug, mi treba da učinimo posljednji pokušaj da spasimo ono što se još spasiti može. Oni koji su s mnogo ljubavi i entuzijazma gradili ovu zemlju, sada imaju zadatak da poprave ono što je u ime “viših” ciljeva, sistematično i dugo razgrađivano. Mi to možemo, jer u našim redovima ima pameti, mudrosti, iskustva i, što je najvažnije, poštenja - to su atributi kojima se mnogi ne mogu pohvaliti.

Šta Stranka penzionera može učiniti na poboljšanju statusa penzionera?

- Nažalost, Stranka penzionera trenutno može učiniti onoliko koliko participira u vlasti, a to je, moram biti iskrena, sada nedovoljno da bi se status penzionera znatno poboljšao. Penzioneri nikako da shvate, ne žele ili neće, da samo onda kada budu imali “svoje” ovlaštene predstavnike na raznim nivoima vlasti, koji bi zagovarati “njihova” prava, mogu očekivati da i njih sunce ponovo ogrije. Sve dok dopuštamo poslanicima da sami sebi izglasavaju besramno visoke plate i mnogobrojne beneficije, naše penzije će i dalje biti mizerno male ili manje... ili ih neće biti na vrijeme. Dakle, sve dok penzioneri ne shvate da imaju “svoju” političku stranku, da samo penzioner penzionera razumije i da se niko neće boriti za njih do oni sami – stanje se neće promijeniti. Dotad ćemo gledati ono što smo i ranije gledali, nevjerovatnu neosjetljivost, bezobrazluk, nesposobnost... predstavnika vlasti koje pokazuju prema svim građanima BiH, a naročito prema ovoj populaciji. Međutim, iako nedovoljno učestvujemo u vlasti, a sigurni smo da će se taj postotak uveliko povećati, mi uporno i razložno pokušavamo uticati na svijest penzionera, a kad se ona promijeni, a to se već dobrano dešava, onda se može očekivati ono “čudo” s početka ovog intervjua.

Kada će penzioneri postati interesantni vlastima?

- Pa, do sada je bila praksa da su penzioneri interesantni vlastima samo u vrijeme predizborne kampanje, kao uostalom i sve druge ugrožene kategorije građana kojih se vlastodršci sjete samo pred izbore, kada počnu s kupovinom birača. Kupuju ih jeftinim predizbornim lažima i obećanjima, a poneke, one najugroženije, i za nešto siće ili kilogram kafe, dakle užasno jeftino.

Tolerisanje laži

Mizerno ali tačno, i to je jedna u nizu jadnih činjenica koju će penzioneri poslati u zasluženu penziju – nadam se po ubrzanoj proceduri.

Isplata penzija posljednjih mjeseci dugo traje. Ima li nade da bude održano dato obećanje iz federalne Vlade - isplata do 10. u mjesecu?

- Vjerujte mi da mi je već muka od priče i spina u vezi s kašnjenjem penzija. Premijer i njegovi saradnici će uvijek iz rukava izvaditi već unaprijed pripremljen razlog i opravdanje. Ali, šta mi od toga imamo? Dakle, moj odgovor je ne, nema nade u ovakvim uslovima i sa ovakvim akterima. Možda se pred izbore nešto i popravi, ali poslije, ako opet pobjede isti... nek’ nam je Bog na pomoći. Naime, kad vas neko uporno laže, vi se s pravom pitate da li ste glupi, ludi ili mazohista. Ja nisam ništa od toga, a sigurna sam ni većina građana. U principu vjerujem ljudima, pa stoga i tolerišem poneku laž, ali više ne mogu podnijeti kad me neko, što bi se u Sarajevu reklo, “levati”.

Uprkos tome, reakcija penzionera izostaje. Zašto?

- Da, vi ste u pravu. Penzioneri sporo i slabo reaguju, od njih se i dalje očekuje da budu najstrpljiviji i najrazumniji. No, s obzirom na to da se cjelokupna slika našeg društva protivi zdravom razumu, tako je njihovo strpljenje na izmaku. Ja sam sigurna da će one pojedinačne jadikovke koje na svakom ćošku možete čuti od nezadovoljnih pripadnika treće dobi neminovno prerasti u malo žešći i organizovaniji vid reagovanja. Stranka penzionera će im pomoći da shvate da ne treba da se mire sa svojim degradirajućim statusom i poučiti ih kako da, sa istim onim dostojanstvom s kojim su četvrt vijeka trpjeli nepravdu, mogu sami da se bore za svoja prava - a oni će, sigurna sam, najbolje znati kako.