Intervju Sonja Akšamija predsjednica SPU BiH "Isplata plata poslanicima nikad ne kasni"

"Isplata plata poslanicima nikad ne kasni"

Kada ste stari i nemoćni, ne vjerujete da vas onaj mali može spasiti. Uvijek se obratite onom glavnom gaziji u raji da vas brani, a glavne gazije daju i najveća obećanja, izjavila je u intervjuu za Oslobođenje Sonja Akšamija, predsjednica Stranke penzionera/umirovljenika BiH.

 08.08.2015. | PIŠE: Edin BARIMAC

 

Skoro godina je prošla od općih izbora na kojima su obećavane promjene. Iz Vašeg ugla, ima li doista promjena u BiH?

- Promjena nema. Ne vidim ih i ne vidi ih niko u BiH, a naročito ih ne vide penzioneri, koji nisu dobili ono što je obećavano - a to je povećanje penzije, makar za onih minimalnih pet posto. Kasne isplate penzija, što direktno ugrožava egzistenciju, jer ti ljudi nemaju od koga da posude i ne mogu premostiti taj period sa ionako mizernim primanjima.

 

Tri falinke

Šta bi za Stranku penzionera/umirovljenika BiH značilo da imate svoje predstavnike u državnim i entitetskim tijelima?

- To bi značilo jako mnogo. Čak i nekoliko predstavnika, a malo više značilo bi još više. Tada bismo mi mogli da dignemo ruku "protiv" ili ruku "za", za nešto što nama odgovara, odnosno ne odgovara. U protivnom, mi smo prisiljeni da gledamo kako naši parlamentarci sami sebi izglasavaju besramno visoka primanja koja su i 14 puta viša od prosječne penzije, plus ostale beneficije. Znači, tada bismo mogli da se borimo za svoja prava. Ljudi nekako ovdje ne shvataju razliku između političke partije koja može imati učešće u zakonodavnoj vlasti i znatno uticati na promjenu stvari i udruženja. Mi sa Savezom udruženja penzionera BiH imamo odlične odnose, bez obzira na to što je tu bilo nekih ranije latentnih nesporazuma. Kanimo sa njima zajedno raditi, jer oni su udruženje i oni mogu pozvati na proteste.

Ipak, penzioneri ne glasaju za penzionere. Zašto? Samo u Federaciji ima više od 350.000 penzionera, što je zaista velika glasačka mašinerija.

- Mogu samo da pretpostavim zašto ne glasaju. Pretpostavljam da su ovim upornim, da upotrijebim tu modernu riječ - mobingom koji je vršen nad ljudima, jednostavno s konstantnim bombardovanjem lažima i obećanjima, oni izgubili samopouzdanje. Izgubili su materijalnu stabilnost i onda se prodaju za vrlo jeftine pare, jeftina obećanja. Kada ste stari i nemoćni, ne vjerujete da vas onaj mali može spasiti. Uvijek se obratite onom glavnom gaziji u raji da vas brani, a glavne gazije daju najveća obećanja. To su ove vladajuće nacionalne partije. Penzioneri su vremenom izgubili ono što su nekada imali i kao predsjednica Stranke penzionera/umirovljenika BiH nastojaću ih podsjetiti kakvi su ljudi bili kada im je bilo 20, 30, 40 godina, kad su izgrađivali ovu zemlju.

Kakav je danas položaj penzionera?

- Katastrofalan je položaj, ali znate šta? Svi pričaju o statusu penzionera, a čak ni ja ne mogu pričati o statusu penzionera, jer ga u potpunosti ne razumijem. Ja jesam penzioner, ali ne tipični. Još me služi zdravlje - fizičko i mentalno, moja struka je tražena na tržištu rada, pa još mogu da zaradim nešto dodatno kako bi moja porodica mogla živjeti životom dostojnim čovjeka, a svi to zaslužujemo. Nažalost, javne kuhinje, kontejneri su svakodnevni slike. Situacija u društvu je katastrofalna. Ne znam može li se ovo nazvati državom i društvom uopšte, jer je ovo samo grupa ljudi koja drži vlast i ne pravi državu nego je razgrađuje - razgrađuje i one ostatke države koje smo mi stvarali. Položaj penzionera je katastrofalan, oni to neće da shvate, nije ih briga i ignorišu nas, pokazuju se kao gluhi, nijemi, slijepi. To su tri falinke koje vlastodršci ne bi smjeli pokazivati prema narodu.

Planirate li izaći na lokalne izbore? 

- Naravno. Stranka penzionera se već sada sprema za lokalne izbore. Nastojimo, koliko budemo u mogućnosti, zbog ograničenih materijalnih sredstava, malo modernizirati stranku. Moji saradnici i ja kanimo najviše uticati na promjenu svijesti penzionera, jer penzioneri su velikim dijelom krivi za stanje u kojem se sada nalaze.

Sami ili u koaliciji?

- Stav je cijele stranke, a i moj također, da ćemo ovaj put ići sami, jer koaliranje sa drugim strankama se do sada pokazalo kao loš izbor.

Nedavno ste izabrani na mjesto predsjednice stranke. Koliko je stranka uređena? 

- Stanje u stranci, kao i stanje u društvu je bilo prilično haotično i neorganizovano. Ne krivim ljude koji rade, krivim situaciju, ali ćemo pokušati koliko mognemo promijeniti to stanje. S duge strane, jako sam ponosna na penzionere. Oni su pokazali jednu avangardnost u samoj činjenici što su izabrali ženu za predsjednicu i ne samo to, nego ženu koja ne pripada nijednoj nacionalnoj opciji - nekoga ko se izjašnjava jasno i javno kao pripadnik nacije Bosne i Hercegovine. Vjerovatno su to uradili zato što se poslije svih ovih godina i oni osjećaju kao "ostali", bez obzira na to kako se izjašnjavaju, jer ih nema nigdje.

Mogu li se očekivati protesti penzionera? Je li to jedini način da se stvari promijene u korist običnog čovjeka?

- Naravno. Odluku o organizovanju mirnih protesta penzionera FBiH u drugoj polovini septembra ove godine donio je Izvršni odbor Saveza udruženja penzionera u junu. Mi tu odluku podržavamo, jer je smatramo opravdanom. Penzioneri ne protestuju samo zbog tih pet posto ili zbog kašnjenja penzija. Protestuju zato što su im oduzeta, ne samo osnovna egzistencijalna prava, već su distancirani od jedinog blaga koje im je u životu ostalo a to je porodica. Većina penzionera svoje unučiće može gledati samo preko Skypea. Penzioneri su ispod margina. Oni su nigdje. Izgubili su pravo na život. Protestima se može mnogo toga promijeniti, ali ne ovakvim kakve smo do sada viđali na sceni. U ovoj državi protesti moraju biti mnogo bolje organizovani, mnogo veći i masovniji i tek onda mogu prodrmati i probuditi vastodršce.

Može li se očekivati da se pridružite Savezu samostalnih sindikata BiH?  

- Naravno, mi smo u istim cipelama. U istoj smo situaciji i Savez i mi. Na razne načine se borimo za dobrobit, u ovom slučaju za preživljavanje, ali i za bolji život.

Podrška Krnjiću

Kako gledate na aktuelnu situaciju u FBiH, ali i BiH?

- Znate šta, situacija je katastrofalna jer se ništa ne radi. Ne gleda se ni lokalno ni globalno. Postoje načini da se od ovih prebogatih nekim instrumentima za 24 sata oduzme ono što nisu dobili na pravičan način i da se podijeli. Ne može mi niko reći kako nema para za penzionere. Kako ima para za parlamentarce? Kako se njima plate isplaćuju prvog u mjesecu i u punom iznosu? Ne prihvatam to, ni kao predsjednica stranke ni kao osoba u liku Sonje Akšamije.

Gospodin Krnjić je još prošle godine tražio da banke ne isplaćuju plate bez doprinosa, ali Zavod PIO/MIO niko nije shvatio ozbiljno. Kako to komentarište?

- Mi podržavamo taj zahtjev, ali to opet treba biti regulisano na nivou izvršne vlasti. To treba da urade oni organi koji su za to plaćeni. Nekada davno niste mogli, dok se ne plate svi doprinosi, isplatiti platu. Zašto je to sad teško ponovo vratiti. Platite doprinose - dobićete platu. Završena priča. Rješenja su tu, samo što niko ne poseže za njima. Ja se ljutim i na premijera FBiH, koji mora biti domaćin u kući. On mora znati kako da vodi jedno domaćinstvo, kao što ja vodim svoje. Ako ne zna, neka pita. Neka angažuje ljude koji znaju, jer ne može jedan čovjek apsolutno sve znati. Znači, angažuj dobre i pametne, a ne podobne. Sve je u kadrovskoj politici, htijenju, političkoj volji koje u ovoj državi nema i dok je ne bude neće nam biti bolje.